Maestro Nello Milotti-glazbena baština i umjetničko stvaralaštvo.
Unutar raznolikosti izražajnih oblika i stilova, glazbeni opus Nella Milottija
predstavlja jedno od najznačajnijih autorskih izraza u hrvatskoj, talijanskoj i zavičajnoj-
istarskoj kulturnoj baštini, unutar onih općih vrijednosti što pripadaju umjetnosti kao takvoj.
Skladatelj, dirigent, glazbeni pedagog, Nello Milotti pripada slijedu što od Smareglie, Brajše,
Ronjgova, Zlatića, Dallapiccole… i ostalih obuhvaća prožimanja na osnovi folklora Istre i
Kvarnera, upućujući svoju osjećajnost k osobnim, znakovitim i osebujnim izazovima.
Milottijev spektar izražajnosti razastire prostran i indikativan “katalog” koherentan u svojoj
individualnosti, raznolik u djelima za zborove, u skladbama za razne instrumente, sve do mise
koju je skladao. Glazbenik, pedagog i dirigent, skladatelj simfonijske i koncertne glazbe,
ratnih pjesama, ali i zabavnih melodija, voditelj mnogih zborova i dirigent, aranžer, svoju je
bravuroznost pokazao u svim tim područjima.
Rođen je u Trstu 11. studenoga 1927. godine budući da mu je otac radio u
brodogradilištu u Monfalconeu. U njegovoj sedmoj godini obitelj se ipak vratila u Pulu.
Svirati ga je naučio otac, koji je izvrsno svirao harmoniku triestinu i mandolinu. U drugom
razredu srednje škole Nello Milotti je pobjegao u partizane ne javivši se uopće majci.
Priključio se bataljunu “Pino Budicini” Prve istarske brigade, U partizanima mu je oružje bila
harmonika, uz pomoć koje je u svakoj prigodnoj prilici zabavljao svoje drugove, između borbi
olakšavajući teške trenutke neizvjesnosti, sviranjem i pjevanjem podižući samopouzdanje.
Upravo je u partizanima, u Gorskom Kotaru, kraj Vrbovskog 1944., napisao svoju prvu
skladbu, zborsku pjesmu “Marš Istarske brigade” na tekst Vladimira Kolara. To je početak
Maestrova skladateljskog opusa, koji je u 60-ak godina djelovanja narastao do tada neslutivih
razmjera, uspjeha koje je kasnije na tom polju postigao.
S brigadom je započelo i Nellovo
dirigentsko djelovanje: osnovao je i vodio pjevački zbor Prve istarske brigade.
Poslije završetka rata i demobilizacije, Nello se 1947. vratio u Pulu, gdje je nastavio
školovanje, vodio je Omladinski zbor, ali odlazak na radne akcije promijenio je njegov život u
onom smjeru koji ga je kasnije obilježio: na pruzi Šamac – Sarajevo upoznao je skladatelja
Krstu Odaka, na čiji je nagovor ujesen 1947. upisao srednju glazbenu školu u Zagrebu, koju je
završio 1953. Glavni predmet bio mu je klarinet, ali slušao je i druga predavanja. Po završenoj
srednjoj školi, vratio se u Pulu, gdje je počeo raditi kao nastavnik glazbenog odgoja u
Talijanskoj gimnaziji “Leonardo da Vinci” (1953-55), a od 1956. do 1961. radio je u IV.
osnovnoj školi (to je bila talijanska osnovna škola) u Puli. Studij kompozicije upisao je 1960.
na Muzičkoj akademiji u Ljubljani, u klasi prof. Blaža Arniča, gdje je diplomirao 1964.
kantatom “Istarska legenda” za soliste, mješoviti zbor i orkestar.
Diplomski koncert održan je
u Puli, gdje nastavio raditi do 1977. kao nastavnik klarineta i solfeggia u Glazbenoj školi
Ivana Matetića Ronjgova, čiji je bio i ravnatelj od 1971. do 1977. Već je od 1964. kao vanjski
suradnik na Pedagoškoj akademiji u zvanju profesora više škole predavao premete Solfeggi
Priređivanje za ansamble, Poznavanje instrumenata i Poznavanje školskog instrumentarija.
Poslije pjevačkog zbora Prve istarske brigade 1946. Dirigirao je Omladinskim zborom Pule
1947. te zborom Mario Biason (sastavljenim od bivših partizana Talijana) iz Zagreba 1948.-
1953.
U slobodno je vrijeme vodio ples u pulskom Circolu, a desetljećima je ravnao pulskim
zborovima „Lino Mariani“ i „Matko Brajša Rašan“, s kojima postiže uspjehe na brojnim
nastupima u zemlji i u inozemstvu. Zbor Lino Mariani osnovao je kao muški zbor 1953. a
1973. kao mješoviti zbor kojima je dirigirao punih 50 godina. Pulski Zbor KUD-a „Matko
Brajša Rašan“ vodio je od 1961. do 1981., punih 20 godina, a 1979. osnovao je u Pazinu zbor
mješoviti zbor „Roženice“ kojeg i vodi do 2002. godine kada vođenje zborom prepušta prof.
Ines Kovačić. Ti su zborovi u svojem radu izveli više od 80 skladbi maestra Milottija, a pored
njih tu je i velik broj aranžmana djela drugih, domaćih i stranih autora koja je priredio za
zborove.
Od 1977. profesor je na Pedagoškom fakultetu u Rijeci – Odjel za nastavne djelatnosti
u Puli u stalnom radnom odnosu, te je u zvanju docenta predavao premete Poznavanje
instrumenata, Priređivanje za ansamble, Vođenje dječjih i amaterskih zborova na studiju
razredne nastave i na studiju predškolskog odgoja. S tog je radnog mjesta, a u međuvremenu
je Pedagoška akademija postala OOUR Nastavne djelatnosti Pula Pedagoškog fakulteta u
Rijeci, Maestro Milotti otišao u mirovinu 30. rujna 1985.
Kao skladatelj ogledao se u svim područjima glazbe. Popis skladbi Maestra Nella
Milottija obuhvaća više od stotinu djela: stotinjak zborskih skladbi, desetak instrumentalnih
djela (solističke, komorne i simfonijske), te 60-ak pjesama zabavne glazbe.
Zborske skladbe, a ima ih za ženski zbor, muški zbor, mješoviti zbor, te za klapski
sastav, tematikom su mahom vezane za antifašizam i Istru, njezinu povijest, more, ribare, ali i
gradove i sela. Skladao je na tekstove raznih autora, pisanih na hrvatskom, čakavskom,
talijanskom i istrovenetskom, obuhvaćajući tako sve najvažnije jezične idiome poluotoka, ali i
sakralne skladbe na latinskome jeziku.
Od “Marša Istarske brigade”, preko “Sipe piva” do “Il
campanile di Sarvaš”; od “Bele smrti”, preko “Morede” do “Ave Marie” krug je zatvoren u
okvirima koji označavaju Maestrovo djelovanje, u okvirima iz kojih dolaze poticaji za
umjetničko stvaranje.
Značaj Milottijeva instrumentalnog opusa, solističkih, komornih i simfonijskih djela,
iako nisu brojna, muzikolozi valoriziraju najvišim ocjenama, jer u njima autor uvijek koristi
suvremeni izričaj, te narodni i ambijentalni melos u umjetničkoj obradi. Dovoljno je
spomenuti skladbu za klavir „Fantasia istriana“, „Sjećanje na Ohrid“ (Perle d’Ocrida) za
klarinet i klavir, ili simfonijske poeme „Obala“, „Ribarske priče“ i „Le mura di Nesazio“, a
manje je poznato da se okušao i u opereti, skladajući djelo „Poesia del Bosco“ na tekst Mirelle
Fonio. Značajan je i njegov rad na području instrumentalne i vokalno instrumentalne glazbe.
Od vokalno instrumentalnih djela značajnija su mu “Istarska legenda” – kantata za solo
pjevanje, mješoviti zbor i simfonijski orkestar, “Sipe piva” – za zbor i klavir, “Bura” – za
ženski zbor i klavir (1. nagrada u Trstu). Od instrumentalnih djela: „Obala“ – simfonijska
poema, “Zidovi Nezakcija” – koncert za klarinet i orkestar (1. nagrada u Trstu), Koncert za
gitaru (2. nagrada u Trstu) itd.
Maestro Milotti okušao se i u scenskoj glazbi te glazbi za dječje igrokaze. Posljednjih godina
skladao je i sakralnu glazbu, a vrhunac je svakako izvedba njegove „Mise“, na tekst Danijela
Načinovića, djelo kojim je, uz skladbu “Il Campanile si Sarvacs”, autorski obilježio zbivanja
na području Hrvatske u posljednjem desetljeću minulog stoljeća.
Nezaobilazan je i maestrov doprin zabavnoj glazbi. Stalni je sudionik festivala Melodije iIstre
i Kvarnera, MIK-a, od samih njegovih početaka i dobitnik mnogih njegovih nagrada.
Najzastupljeniji je skladatelj MIK-a u povijesti od njegovog početka 1964. A ) puta je njegova
skladba pobijedila na MIK-u.
Te su zabavne pjesme Nella Milottija učinile poznatim među
širom publikom, poput pesme «Tamo pod Lindarom» (Tamo pod Lindarom pul malega
potoka, barba Miho kopa stari vinograd) ili pjesme »Suvenir» (Ispod Učke male kuće, male
kuće sve do mora, to je naša mila Istra ne zaboravi je stranče. Svaka kuća puna vina, svaka
pjesma iz davnina, zato pjevam uvijek ja, traj na ni na ni ne na). U svom stvaranju napaja se
na bogatim izvorima istarske narodne glazbe, hrvatske i talijanske.
Upravo je Milotti bio prvi
i najveći promotor istarskog dijalekta i istarskog melosa u zabavnoj glazbi. U arhivi Radija
Pule ima preko 300 snimaka njegovih skladbi.
Kao skladatelj i dirigent dobitnik je mnogih nagrada i priznanja, među kojima su
nagrada “Mijo Mirković” koja mu je 1973. godine dodijeljena u Raklju za skladbu “Sipe
piva”, a 1990. godine imenovan je Cavalierem della Repubblica Italiana (najviša nagrada koju
dodjeljuje talijanski predsjednik). Najviše priznanje Čakavskog sabora, plaketu Marka
Marulića dobio je 2002. godine, a četiri godine kasnije dobio je Zlatnu plaketu “Status 2006.”
koji dodjeljuje Hrvatska glazbena unija. Grb Istarske županije dodijeljen mu je 25. rujna
2006. godine u povodu dana Istarskog statuta.
Mnogi su, dakle, izražajni oblici u kojima je Milotti izrazio svoj veliki talent, kao i
želju za komunikacijom unutar umejtničkih koncepata; naposljetku u mnogim kulturološkim
naporima k obogaćivanju glazbenog života ne samo u Puli, u Pazinu, na Cresu…, već
posvuda gdje dolaze do izražaja njegove aktivnosti kao pedagoga i umjetnika.
Zahvaljujući
Milottiju, repertoarni je dijapazon na bazi nadahnuća baštinom prizvao mnoge uspjehe,
mnoge aplauze, razmjenu ideja i glazbene literature tijekom koncerata u inozemstvu.
Glazba Nella Milottija uvijek iznosi prepoznatljive ambijentalne karakteristike jer njegov
umjetnički nerv darovito ugrađuje kolorature podneblja, na osnovi starogradskih I seoskih
napjeva, napose u vrednovanju “istarske ljestvice” i njenih osobitih intervala. Nello Milotti je
jedan od prvih autora koji su taj vid vrednota – nakon afirmacije u koncertnim dvoranama –
taj splet melodija, harmonija i ritmova znali, zaslugom brojnih interpreta, proširiti na području
zabavne glazbe, što je danas dio jedne tradicije. Etno glazba (ovdje shvaćena kao zabavno-
glazbeno stvaralaštvo temeljeno na istarskoj ljestvici) baš zato jer je bliska pučkoj glazbi nije
nikad bila niti želi biti glazba rezervirana za uski krug ljudi od glazbenog zanata. I
najpopularniji umjetnički izraz može postati elitistička u očima publike jer po svojoj
intrinzičnoj prirodi autentičnog ljudskog izraza iziskuje da bude slušana a ne konzumirana,
Nello Milotti nam je ostavio u nasljeđe glazbenu baštinu koja nas nadahnjuje i koju smo dužni
nastaviti cijeniti i analizirati.
Štampane publikacije i CD-i njegove glazbe značajan su
doprinos u očuvanju njegovog umjetničkog rada i glazbene baštine, njegove glazbe i njegovih
djela.
Milotti je u zabavnoj glazbi ostvario nezaboravni opus djela koji su najvećim istarskim
kulturološko-glazbenim projektom EVVIVA MILOTTI pokazali njegovu retrospektivu na
području zabavne glazbe pjesmama veoma popularnih unutar više generacija. Projekt
EVVIVA MILOTTI obilježio je u studenome 2007. godine 80. obljetnicu rođenja maestra i
60. godina stvaralačkog rada svečanim koncertima u Puli i Pazinu.
Okosnicu projekta činili su
dva nosača zvuka – CD-a: prvi sa 22 skladbe i drugi dupli DC sa 45 skladbi. Poznati hrvatski
glazbenici okupljeni na ovom projektu, otpjevali su najpoznatije skladbe maestra Milottija iz
područja zabavne glazbe u novim aranžmanima prilagođenim modernom muzičkom izričaju.
Ovim projektom se pokazalo kako se može spajati istarsku etno-glazbu, skladanu od maestra
Nella Milottija, s drugim glazbenim izričajima ponajprije zbog izvrsne izvedbe starijih
Milottijevih pjesama posvećenih različitim mjestima Istre i Kvarnera, koje su u svijesti
istarske i kvarnerske publike tretirane kao narodne pjesme.
Po svom ugodnom i opuštenom
ugođaju te se pjesme već dugo pamte i pjevaju, a sigurno će se još dugo pamtiti.
Misao vodilja etnomuzikološkog projekta je okupiti one izvođače koji žele interpretirati nešto
iz naše istarske glazbene tradicije, a koju je maestro Nello Milotti upleo u svoje glazbeno
stvaralaštvo, interpretirajući izvornu istarsku glazbu kroz nekoliko slojeva modernog
glazbenog izričaja. Budućnost naše glazbe zaista jest i u originalnosti vlastitog etno nasljeđa,
pa s ponosom treba prezentirati naš zavičaj – Istru, jer ima dozu glazbene originalnosti koja je
zanimljiva i u svjetskim mjerilima. Kroz skladbe Nella Milottija promišlja se arheologija
istarske kulture kroz ritam i ples jer narodnu baštinu treba osmišljavati tako da bude
prihvatljiva mladoj publici.
Maestro Milotti je već prije nekoliko desetljeća dokazao kako
etno-glazba nije samo trend, nego glazba budućnosti te taj revijalnom pregled zabavno-
glazbenog stvaralaštva Nella Milottija potvrđuje svu raznolikost i bogatstvo istarske etno-
glazbe. Milottijeve glazbe nadahnute su izvornom tradicijom te je proučavanje naše tradicije i
njezina obrada primjerena izričaju pop glazbe s kraja stoljeća, čime je istarska glazba
stavljena u kontekst svjetske etno-glazbe.
Kulturno-umjetnički projekt EVVIVA MILOTTI dao je novi dimezionalni okvir Milittijevoj
glazbi i obogatio je osebujnosću pojedinačnih interpretacija dajući skladbama novu vitalnost i
stvaralačku komunikaciju. Glazba Nella Milottija je putovanje kroz glazbeni kolorit istarske
ljestvice i primorske starogradske pjesme u autorskoj osobnosti hrvatskih, talijanskih i
dijalektalnih tekstova priče o čovjeku, običajima i nadasve voljenom sjevernojadranskom
podneblju. Melodijska linija i tekst u novoj stvaralačkoj komunikaciji i realizaciji projekta
EVVIVA MILITTI vrijednosno se prožimaju kroz glazbu i interpretaciju stvarajući od nota i
emocija zvučni okvir trajnog sudionika vremena.
Nello Milotti umro je u Puli, 10. ožujka 2011. U studenom 2011. godine otkrivena
je spomen ploča u rodnoj kući Nella Milottija u Mutilskoj ulici u Puli.
Pamtiti ćemo ga po neprocjenjivom doprinosu glazbenoj baštini našeg zavičaja kao i
velikom i dugotrajnom umjetničkom stvaralaštvu koje je uz pedagoško djelovanje bilo
okosnica njegovog plodonosnog kreativnog izričaja i smisao života.